Vječita dilema oko gostiju koji se zadržavaju najkraće, a najbolje troše uvijek je zaokrnuta plaštom predrasuda. Tko su zapravo partijaneri i kako funkcionira party tržište? Kakve koristi može imati lokalna zajednica? Zašto cijene rastu u nebo? Koja je Europska praksa te kako ista stvar izgleda u Španjolskoj? Kako je i baba Mara počela na svom tabletu pecati partijanere. Što govori podatak o milijunu noćenja od party turizma? Zbog ćega će gosti radije prevaliti čitavu Europu za dobrim festivalom, a ne utrkom magaraca? Odgovore na sva ova pitanja pročitajte u ovom izvanrednom i opširnom članku za kojeg možemo reći da nosi jednu temeljnu poruku: Lokalna zajednica mora živjeti festival! Čitajte dalje
Kakvi su partijaneri turisti?
Važno obilježje mladih putnika je njihova sklonost jeftinijim vrstama smještaja. Skloniji su svoj budžet za turističko putovanje trošiti na različite aktivnosti koje im se u destinaciji nude nego na smještaj u smještajnim objektima visoke kategorije. Stoga ovaj tip turista većinom odsjeda u hostelima, privatnom smještaju ili hotelima niže kategorije. Staviti ćemo kratko na stranu povećanje cijene smještaja za vrijeme povećane potražnje, to jest festivala.
Ova kategorija turista mnogo je aktivnija od klasičnih turista, u intenzivnom je kontaktu s okalnim stanovništvom te je sklonija svjesnom poduzimanju rizika tijekom sudjelovanja u različitim aktivnostima.
Od splitskih partijanera zaživjela i lokalna samouprava
Druga je ovo bila godina kada su tisuće mladih željne zabave tri dana harale gradom. Nakon prvotnog bijesa i slika adolescenata koji povraćaju po „kulturnom dobru“ počele su se redati KONTROVERZNE statistike koje su mijenjale, kako ružne gradske slike nakon velikog ljetnog provoda, najvećeg u Europi, tako i namrgođenih iznajmljivača koji su negodovali zbog buke, gužvi i uništenog namještaja u apartmanima.
Ubojite statistike
Potkraj 2014. godine u Splitu je bilo registrirano 12 200 kreveta za smještaj turista u privatnom sektoru, a u travnju ove godine zabilježeno ih je blizu 14 000. Podaci su to koje je nedavno ponosno na tiskovnim konferencijama isticala Alijana Vukšić, ravnateljica Turističke zajednice Splita.
Možemo samo zamisliti kolike su onda neslužbene i stvarne brojke, obzirom da službeni podastrti podaci ne uključuju one koji ležajeve nisu prijavili, pa ni točan broj kreveta koji su ustupili partijanerima.
Nije moguće ni utvrditi točan broj domaćina koji na tih nekoliko dana napušta svoje domove kako bi ugostili ultraše. Svakako se ni tome, kao ni naknadnim brojkama o zaradi nemamo zapravo čemu čuditi. Riječ je o jedinoj rastućoj grani privrede u cijeloj županiji s najvećim brojem nezaposlenog, a radno sposobnog stanovništva.
I naravno, svatko želi zaraditi brzo i bezbolno. Bilo bi dobro kad bismo tome uvijek mogli dodati i – kvalitetno.
Split postao Ultra-turistički tek nedavno
Ako se u obzir uzme činjenica da obiteljski smještaj u Hrvatskoj privređuje oko 1,3 milijarde eura godišnje te da 30 posto objekata svoje kapacitete prodaje putem stranih portala koji uzimaju između 15 i 20 posto provizije, ispada da na računima stranih portala godišnje završi oko 60 milijuna eura.
Privatni smještaj u Hrvatskoj čini gotovo polovicu svih smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj (što je više od pola milijuna kreveta) i ima udio u ukupnim noćenjima u iznosu od 44 posto. S time da se 73 posto prometa ostvaruje u srpnju i kolovozu. Unatoč teoriji nositelja turističke politike, da u Hrvatskoj imamo premalo hotela, a previše apartmana, udio privatnog smještaja i prometa iz godine u godinu raste pa je tako ove godine bilo 17,5 posto više turista u privatnom smještaju nego lani, a broj obiteljskog smještaja godišnje raste po stopi od deset posto.
Splitska je istina zapravo i vrlo slikovita. Od zgrade Uzora, dalme i ilove, sa zidova visi mnoštvo istih znakova- plavih ploča i zlatnih zvijezdica koje vrište kako netko tu iznajmljuje apartman. Što se više približavamo Palači, broj zvijezdica raste.
Ponuda smještajnih usluga u vlastitom životnog prostoru nekad je tu bilo moguće i u jesenskim, a ponekad i zimskim mjesecima. U manjim primorskim mjestima takav „način života“ nije ništa novo, ali kako je Split postao Ultra-turistički tek nedavno duhovi iz ormara pronašli su puteve do rive kako bi se obrušili na izvore zarade. Takav je način zarade, unatoč negodovanju, postao sve popularniji u drugom najvećem gradu u državi.
Cijene koje "rastu u nebo"!
Najbezobraznijim i najsramotnijim u internetskim komentarima, oni koji od party turizma najjbolje zarađuju u privatnom sektoru prozvali su tekst u lokalnom tisku uoči Ultre, o prevelikom broju smještajnih kapaciteta zbog kojeg se sobe mogu naći za deset eura. Je li takvom tekstu bio samo cilj zastrašivanje iznajmljivača kako bi smanjili svoje cijene, kad je već tijekom prvog dana festivala Nacionalna TV ekipa revno izvještavala o cijenama koje „rastu u nebo“, te mladima koji su spremni platiti sobu koliko i ulaznicu za festival.
Bunili su se i ugostitelji „jer partijaneri piju samo vodu i uzimaju extasy“, no prilikom obraćuna u obližnjim kafićima i restoranima, ali ni na Poljudu gde se festival održavao, nitko nije vikao kako je nezadovoljan.
Ultra Europe festival u brojkama
Prema procjenama organizatora, ovaj festival u drugoj je godini održavanja potaknuo više od 300 milijuna kuna dodatne turističke potrošnje u Splitsko-dalmatinskoj županiji te privukao interes više od 150.000 posjetitelja tijekom pet festivalskih dana, i to iz 125 zemalja svijeta.
Na festivalskim su pozornicama nastupila trenutačno najpopularnija imena elektroničke scene.
Ultra festival je najznačaniji i najveći hrvatski festival. Više od 85 posto njegovih posjetitelja čine stranci. Prema podacima koje je iznijela Udruga poslodavaca, samo ZAMP-u plaćaju 600.000 kuna, a tolika je bila državna subvencija prošlogodišnje Ultre.
Direktni troškovi koje Ultra Music Festival treba podmiriti su najam stadiona Poljud u iznosu od milijuna kuna, hitna pomoć u iznosu od 200.000 kuna, troškovi gradske tvrtke Čistoća 150.000 kuna, za vatrogasce 70.000 kuna, za policiju 200.000 kuna.
Sve karte rasprodane.
Europska praksa
Povučemo li paralelu sa španjolskom Ibizom, i klubom Ushuaia jasno je kako su Španjolci svoju „propast“ nakon samo nekoliko godina jednake debate koju su vodili u medijima okrenuli u 100%-tnu korist. I tamo je buka bila problem, a ali cijene su je nadglasale. Zarada je bila jača od jala, betonske su se ploče obnovile, i obnavljaju se svake godine.
Ono što brzo privlači pažnju činenica je kako su „party turizam“ odlučili iskoristiti, ne uskrativši goste koje ponosno zovu „klijentima“, a ne „strancima“ poput nas - za kvalitetu smještaja.
Gotovo svi privatni smještajni kapaciteti koji se nalaze u blizini spomenutog kluba na najpoznatijoj „ocjenjivačkoj“ stranici TRIPADVASORU - imaju i najveće ocjene. Kod nas je još, nažalost, jači – EGOtripadvasor - pa su nam i ocjene smještajnih slika, zajedno s popratnim fotografijama među najnižima u EU.
Hotel Ushuia, Ibiza, Španjolska
Poučak s Ibize
Događaji u brojnim klubovima, barovima i na plažama te 1.7 milijuna posjetitelja godišnje su obilježja ove destinacije. Ibiza, treći po veličini otok Balearskog otočja, autonomne pokrajine u španjolskom Sredozemlju, poput svojih većih susjeda, izraziti je turistički otok i gotovo čitavu godišnju zaradu bilježi upravo od ove gospodarske grane.
S clubbing turizmom je na Ibizi započeto krajem 1970-ih kada se otvaraju brojni noćni klubovi kao pokušaj privlačenja posjetitelja na ovaj dotad turistički podosta nerazvijen otok. Otada se u kontekstu noćnog života i dojma kojeg ostavlja među gostima podosta promijenilo, a najviše je truda u pokušaju stvaranja od Ibize pravog turističkog branda uloženo kasnih 1990-ih kada na otok pristižu strani promotori i poduzetnici koji su kao zadatak imali velike marke, užasnu glazbu i minimalan trud zamijeniti s magijom, kićenošću i glamurom te privući pažnju mlađe populacije.
Noćni život Ibize izrazito je bogat, pogotovo u većim gradovima na obali ili u njihovoj blizini, kao što su Eivissa, Sant Antoni de Portmany i Santa Eulàlia del Riu. Eivissa je neprikosnoveni centar zabave na otoku s mnoštvom noćnih klubova, barova i restorana, a najveća je koncentracija zabavnog sadržaja u gradskog luci Puerto de Ibiza, u kojem je izražen naglasak na cjelodnevnu zabavu.
No, najpoznatija svjetska clubbing destinacija je Sant Antoni de Portmany. Premda su na Ibizi svakodnevna brojna događanja, od koncerata, festivala i partya, clubbing sezona otoka ograničena je na ljetne mjesece, tj. od lipnja do rujna, s najvećim brojem posjetitelja tijekom srpnja i kolovoza.
Privatna villa na Ibizi u Španjolskoj (villarentalibiza.com)
Party tržište - najbrže rastuće turističko tržište
Potražnja za turističkim proizvodom omladinskog turizma je u zadnjem desetljeću rasla mnogo brže od potražnje za drugim oblicima turizma. Prema podacima Svjetske turističke organizacije (UNWTO-a) na omladinski turizam otpada oko 20-25% svjetskog turističkog tržišta.
Istraživanja pokazuju da je 2007. godine realizirano oko 180 milijuna međunarodnih omladinskih putovanja, što je porast od 12,5% u odnosu na 2005. godinu kada je taj broj iznosio 160 milijuna. Vrijednost tržišta omladinskog turizma je 2005. godine iznosila 7,4 milijarde USD, a procjenjuje se da će njegova vrijednost do 2020. godine narasti na 12 milijardi USD.
Prosječna potrošnja omladinskih putnika iznosi oko 2.600 USD po turističkom putovanju od čega najveći dio (31,5%) otpada na troškove dolaska do destinacije te na troškove smještaja (18,1%).
„Deranje“ sa cijenama
I kad govorimo o porastu cijena tijekom održavanja festivala, i tu smo poznati po „deranju“. Na Hvaru, jednom od najvećih „party otoka u Europi“- Carpe Diem Beach, cijene su u prosjeku dva do tri puta veće nego na kontinentu. Tamo se čuva i nadaleko poznata boca šampanjca na svijetu (Dom Perignon vintage gold edition 1996), u limitiranom izdanju, jedna od deset najskupljih u svijetu, u košuljici optočenoj bijelim zlatom.
„Ove smo godine ugostili tri saudijska princa, jednog kralja, mnoge poznate NBA košarkaške zvijezde. Ponovno nas je posjetio i Bernie Ecclestone, koji je, nakon Kiere Knigtly i beyonce, također tražio da mu prostremo crveni tepih. I učinili smo tako. Na 8000 četvornih metara party destinacije privlačimo najbolju svjetsku klijentelu koja ne oklijeva kad plaća. Carpe Diem Hvar simbol je razvitka luksuznog turizma cijele zemlje, ali ne želimo se više uspoređivati s Ibizom, kako je to bilo na početku. Prije 17 godina prvi smo počeli s after-beach partyima u zalazak sunca i počeli okupljati ljude željne dobrog provoda. Danas smo postali saint-tropez naše regije.
Nema više polijevanja šampanjaca i razularene zabave, sve je to sad na mnogo višem nivou“ – ističu u Carpe Diemu.
Zahvaljujući upravo tom klubu Hvar je postao „igralište bogatih i razmaženih“, no i u Turističkoj zajednici- kad se na kraju sezone vrte statistike- samo zadovoljno kimaju glavama i staju pred tv kamere. Hvar je opet rekorder, sa samo 8 hotela, od čega je većina dio grupacije Sunčani Hvar- privatni iznajmljivači samo trljaju ruke.
I baba Mara sada online peca partijanere
U tri godine na Hvaru je, zbog manjka hotelskog smještaja, i nemogućnosti udovoljavanja zahtjeva gostiju, a posebice jednodnevnom selidbom Ultre rapidno porasla potražnja za krevetima i sobama. 17 novotvorenih hostela u tri godine počelo je napokon ulagati i u infrastrukturu, pa su se ulazi sa stepenica i doslovce rukom pisani znakovi, počeli mijenjati svijetlećim tablama i reklamama.
Kako joj „party turizam“ otvara vrata i drugim gostima shvatila je i poznata „forska baba Mara“, koja je donedavno s tablom „Sobe - Zimmer“ stajala ispred katamarana, ali otkad je nabavila tablet i spojila se online- na internetu peca partijanere.
„Najsretnija sam kad je Ultra. Evo ove su godine opet u taj jedan dan našli gole mladiće ispred katedrale. Urinirali su po Unescovom dobru, sram ih bilo. Ali ih je uhitilo! – I neka je. Ja samo znam da se od cijele te Ultre - ja osjećam ultra kad brojim krupno. U tih par noći ja zaradim koliko sam nekad danima pecala pred Jadrolinijom! - kaže Mara, sedamdesetogodišnja vremešna iznajmljivačica.
I ona se žali na nered koji „party gosti“ često ostavljaju za sobom, ali u nekoliko će dana, dodaje, sve zamijeniti. Žalosno je što se ova priča ponavlja iz godine u godinu, ali s istim namještajem, odvaljenom pipom i tuš kabinom za koju je Mara - koltrinu kupila u China-shopu za 9,99kn.
Malo ju samo dotjera za dolazak partijanera, čak i zašije. Svjesna je da će od toga živjeti zimi. Prijavljuje li? Imali smo dojam da štedi kao i na pločicama, ali smo je tog pitanja poštedjeli.
Sve se gasi nakon dva u noći?
Onaj broj iznajmljivača koji pak na vrijeme (Bože daj i prije sljedeće sezone) shvati kako je profitabilnost jači „as u rukavu“ od buke pod prozorom, već kreće u pripremu za sljedeću sezonu. Najjači argument kritičara „party turizma“ u malim mjestima, poput Grada Hvara, nije tek uništavanje kulturne baštine i nered po ulicima (za koji su zaduženo forski komunalci, ali ih je rijetko sresti), već – GALAMA.
Tako svi kafići u centru i klubovi u 02:00 gase glazbu i život na otoku staje. Kao da je netko usred filma na daljinskom upravljaću stisnuo „mute“ tipku. Mladi partijaneri i ostali željni nastavka provoda imaju tek tri opcije - nastavak partijanja na Party otoku Carpe Diem Beach, gdje je ulaznica otprilike 150 kuna, pića nisu uključena u cijenu kao ni rezervacija stola na kojima se služe isključivo boce (bottle service) s prekrasnim hostesama na ulazu i DJ rezidentima iz Munchena ili s Ibize, te preostale mnogo jeftinije opcije - kluba Temple do kojeg se uzbrdo ide 15-ak minuta besplatnim taksijem, u zatvorenom prostoru. Ili pak obližnjeg pink Champagnea koji se nalazi u podrumu i koji je uvijek dupkom pun.
Teško se tamo može popiti piće, a da se pola ne prospe - najčešći je komentar. Sigurno dobar za klub, loš za turističku razglednicu koju želimo poslati u Europu. Onu moderniziranu, lijepu, s puno emocija. Onu kojoj je u potpisu kvaliteta, a ne tek – kvantiteta.
Iznajmila stan partijanerima da ima za mamine ljekove
Kad se pogleda dobna struktura privatnih iznajmljivača koji se okreću party turizmu, primjetljivo je, ali ne i službeno zabilježeno, kako sve više mladih „kuži vibru“, i zna kako zaraditi. Priča nam to i Ana, studentica ekonomije koja zimi studira u Zagrebu, a ljeto provodi na Hvaru. Njezinim roditeljima novac je trebao za lijekove, dodaje, a suprug je nazaposlen.
„Odlučili smo preko ljeta iznajmiti stan i podijeliti dobit. Prvu sam sezonu išla kod suprugovih roditelja, a nakon što je on otišao sezonski raditi na Pag, vratila sam se svojim roditeljima koji žive sami“ - priča ova ekonomistica koja je sada zaposlena u agenciji koja se bavi prodajom i iznajmljivanjem brodova.
Selidbu je lako podnijela. Većinu je stvari potrpala u zidne ormare koje zaključala i prostor ispod stepenica u zajedničkom stepeništu zgrade. Stan iznajmljuje cijeli, zajedno s namještajem, televizijom, kućanskim aparatima. Ostavlja potrebne deke, čiste plahte i ručnike, navraća u provjeru dva puta tjedno. Kad riječ o party gostima - vide se dva puta - na primopredaji ključa.
„Do sad s party gostima problema nisam imala, iako susjedi jesu u početku vrtjeli glavom zbog buke u sitne sate. Pokušala sam im objasniti, kako sam i sama mlada,da su to gosti koji ostaju svega nekoliko dana , a nakon toga odlaze. Norvežani i Danci su najpristojniji, a najneugodnije su me iznenadile Britanke.
Rijetko se znaju kontrolirati kad popiju, a party vid turizma im je najzanimljiviji. Tijekom vikenda se provode u Hrvatskoj, a već u utorak mogu biti u svom obiteljskom domu. Otkad je Hvar i hidroavionom povezan sa Splitom - za 30 minuta su u Splitu.“ – ističe Ana, koja ne krije svoje zadovoljstvo ovogodišnjom sezonskom zaradom.
I ministar zadovoljno trlja ruke
Turisti su u Hrvatsku došli u rekordnom broju i ovo je turistički najuspješnija godina do sada, rekao je u prošli mjsec na obilježavanju Svjetskog dana turizma u Rovinju ministar turizma Darko Lorencin. Cilj obilježavanja Svjetskog dana turizma – ove godine pod sloganom “Milijarda turista, milijarda prilika” – jest podizanje svijesti o važnosti turizma i njegovih društvenih, kulturnih, političkih i gospodarskih vrijednosti, rekao je Lorencin.
MILIJUN NOĆENJA OD FESTIVALSKOG TURIZMA
Kod mlade populacije izraženiji je efekt ponovnog vraćanja na destinaciju nakon doživljenog pozitivnog iskustva. Njihova su motivacija prvenstveno glazba i zabava, a zatim ljepota destinacije i uživanje u blagodatima Jadrana i ljetne klime.
Prosječna duljina boravka gostiju iznosi pet dana. Festivalski turizam u Hrvatskoj ukupno generira do milijun noćenja te premašuje milijardu kuna turističke potrošnje. Prosječna potrošnja na putovanju u prosjeku iznosi oko 750 eura.
Prema informacijama koje su dali organizatori Ultra festivala samo u hotelima s pet zvjezdica organizatori i sudionici festivala na splitskom području ostvarili su 600 noćenja.
Kapaciteti svi popunjeni, a turisti spremni su platiti više za bolju kvalitetu
„Godišnje se u Hrvatskoj održava oko 50 festivala“ - naglasili su u uglednom privrednom dnevniku, a u sklopu tribine koju je u rujnu organiziralo ministarstvo turizma. „Organizacija festivala kao i ostalih događanja, odnosno manifestacija, ima pozitivne efekte za čitavu turističku regiju u kojoj se održava.
Festivalski turizam se nametnuo kao jedan od značajnijih turističkih proizvoda koji često predstavlja i glavni motiv dolaska u određenu destinaciju“, pisalo je na velikom panou tijekom tribine.
Upravo spomenuti, održani festival elektronske glazbe Ultra u Splitu i na srednjedalmatinskim otocima popunio je sve kapacitete na širem splitskom području.
Istraživanje portala Festicket pokazalo je kako je Hrvatska prvi izbor prilikom odabira nekog od festivala promatrajući preferencije gostiju iz Velike Britanije te još nekoliko država u svijetu.
Iz rezutata Festicket ankete vidljivo je i da je više od 80 posto festivalskih gostiju spremno platiti više u potrazi za smještajem veće kvalitete.
Moramo prodati doživljaj sa širim skupom usluga
Ovako razmišljaju, pak, oni koji pokušavaju sagledati šire efekte party turizma na razvoj same destinacijske poželjnosti. Da, Ultra je u Split dovela horde mladih, no oni koji se zadrže nešto duže - a potražnja očito raste - one preostale dane mogla bi poželjeti „kupiti i koju kuglu sladoleda više“. Redovito to naglašavaju i u Ministarstvu turizma, kad pozivaju privatne iznajmljivače da otvore svoja vrata i ovoj novoj - brzorastućoj grani turizma. Jer upravo ona sad najbrže cvjeta.
Stručnjaci su složni - moramo se znati prilagoditi: Kad je riječ o turističkim atrakcijama kao glavnim komparativnim prednostima, tu smo prvaci. Problem je što ne znamo što bismo s njima napravili i zato uglavnom prodajemo ‘pogled’, ‘ulaz’ ili ‘party atmosferu’ dj-a, umjesto da prodajemo doživljaj s visokom razinom dodane vrijednosti i širim skupom usluga.
Noćna tura s bakljama na Plitvicama, zašto ne?
Lako je u kolovozu prodati ulaznicu za Plitvička jezera. Zašto se na toj lokaciji, primjerice, ne bi organizirala noćna tura s bakljama u malim skupinama? – pita se Željko Trezner, predavač na Vernovoj Katedri za turizam i voditelj projekta razvoja DMC u nedavnoj izjavi za poslovnu klijentelu.
Jedno od najkompleksnijih pitanja u razvoju proizvoda jest znamo li uopće objektivno vrednovati vlastite resurse jer najčešće ne uspijemo uopće raspoznati što kod nas vrijedi ako ne znamo što drugi imaju. Nerijetko ćemo pridavati preveliku važnost nečemu nevažnom ili pak potpuno zanemariti nešto iznimno atraktivno za goste iz drugih zemalja.
Radi utrke magarca mnogi neće prijeći pola Europe kao partijaneri
Manifestacije / Partyji - su dobar okidač za podizanje vrijednosti odredišta. Teško je pobrojiti koliko ih se točno održava u Hrvatskoj tijekom godine, no Ultra je jedna, kao što je i hvarski otok marinkovac i uvala Stipanska poznata po tom obliku turizma. Istina, svako ‘misto’ ima svoju ribarsku feštu, svoj KUD, crkveni zbor ili sportsku utrku. Međutim, utrka magaraca možda može nekom turistu (ili zagrebačkom gradonačelniku) biti zanimljiva kad već boravi u odredištu, ali radi nje sigurno neće prijeći pola Europe, kao većina Ultra party gostiju. Manifestacije i takva događanja, te festivale u Hrvatskoj trebalo bi u cijelosti valorizirati, među njima naći one koje imaju potencijal za proboj na međunarodno tržište, a ostale nadograditi dodanom vrijednošću (ako to već nemaju).
Lokalno stanovništvo mora živjeti manifestaciju (npr. Riječki karneval)
Romana Lekić, predstojnica Katedre za turizam na Vern’u, kaže da su manifestacije kao razlog dolaska u Hrvatsku rijetke.
– Manifestacije ne daju samo dodatnu vrijednost nego stvaraju atmosferu, posebnu vibraciju u odredištu, što mi u struci zovemo ‘space of flow’. To se odnosi na one koje je prihvatilo lokalno stanovništvo, koje onda zaista ‘živi’ te manifestacije, što je primjer s Riječkim karnevalom i Špancirfestom. Tu su također važne inicijativa i motivacija lokalne zajednice i posebnih udruga, gdje lokalno stanovništvo uživa i aktivira se u organizaciji i provedbi manifestacije – kaže Lekić. Ulagati svakako vrijedi, ne zaboravimo: Hrvatska u prvih devet mjeseci ove godine bilježi porast dolazaka turista za 8,4 posto i porast noćenja za 7 posto u odnosu na isto razdoblje 2014. godine. Ukupan financijski prihod od stranih gostiju vjerojatno će biti veći od 8 milijardi eura ove godine.
Kakvi su Britanci a kakvi Talijani?
Maja Martinović, voditeljica bukinga u agenciji Collegium koja sudjeluju u organizaciji brojnih festivala u Hrvatskoj, odlično je upoznata s festivalskom scenom kod nas, a i potrebama gostiju, posebice mladih iz Velike Britanije, s kojima svakodnevno komunicira.
- Goste privlače popis kvalitetnih izvođača, more, dobra lokacija i gomila ljudi. Britanci, omiljeni gosti hrvatskih domaćina, vole sve bukirati unaprijed, a, primjerice, Talijani plate samo smještaj, festival posjete prvi dan, a onda traže druga mjesta za zabavu. Lokalci su u početku bili skeptični prema razvoju takve vrste turizma, no vrlo ih je brzo festivalski turizam osvojio jer su takvi gosti odlični potrošači.Cijela infrastruktura prilagodila se toj vrsti turizma, festivali traju od početka lipnja do kraja kolovoza i tako se malo-pomalo produljuje sezona – ispričala nam je Martinović.
Poruka za lokalne zajednice
Festivalski turizam vrlo je koristan lokalnim zajednicama koje su u stanju ‘pregristi’ navalu raskalašenih mladih ljudi i buku na nekoliko dana. Tomu svjedoče i konkretni pokazatelji. Kad se prije osam godina u Petrčanima održavao Garden Festival, apartman u privatnom smještaju stajao je 120 eura. Nakon što je festival preseljen u Tisno, smještaj u Petrčanima stoji 40 eura. O Ultri i zaradi od navodno 20-ak milijuna eura da ne govorimo. Festivalski turizam trenutačno je vlak koji juri hrvatskom obalom. Pitanje je samo tko će od lokalnih zajednica i turističkih radnika u njega uskočiti, a tko će ostati na peronu.
Građani koji iznajmljuju sobe, apartmane i smještajne jedinice u turističke svrhe nisu obveznici PDV-a sve dok im isporuke u prethodnoj ili tekućoj godini ne prelaze 300.000 kuna. Iznajmljivači soba, apartmana i smještaja u kampovima i oni koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu također su oslobođenii plaćanja polovine iznosa godišnjega paušalnog iznosa turističke pristojbe za glavni […]
Smjernice o obnavljanju putovanja i ponovnom pokretanju europskog turizma 2020. godine Europska komisija je predstavila paket smjernica i preporuka kako bi pomogla državama članicama da postupno ukinu ograničenja putovanja, nakon višemjesečnog zatvaranja zbog pandemije COVID-19. Smjernice komisije imaju za cilj pružiti ljudima priliku za odmor i opuštanje. Čim zdravstvena situacija dopusti, ljudi bi trebali biti […]