Categories: Financije (porezi, računi...)Vaša pitanja

Naplata i primanje gotovine u eurima u poslovanju iznajmljivača

I dalje neki gaje sumnje oko toga je li legalno naplatiti i primiti eure (ili druge strane gotovine) kod pružanja turističkih usluga iznajmljivača ali i općenito. Formiranje cijena u eurima i naplata je dugogodišnjim iznajmljivačima već ustaljena praksa i nije im to ništa novo, no za one koji su tek nedavno počeli pružati usluge smještaja u domaćinstvu, jednostavna objašnjenja u ovom članku mogla bi biti od koristi. Smije li se onda naplatiti gostima usluge smještaja u eurima? Smije li se strana gotovina uopće primiti? Je li to zakonski dozvoljeno i kako to sve uskladiti sa službenim cjenikom iznajmljivača i računima koji se ispostavljaju gostima saznajte u nastavku teksta.

Čitajte dalje...

Raznim trgovcima, ugostiteljima i turističkim djelatnicima u prirodi je posla da prilikom prodaje roba i pružanja usluga posluju s nerezidentima, dakle sa strancima i da je u opticaju naplate stoga i strana valuta, ne samo kune. I bez obzira na to što je naša službena valuta kuna, s ulaskom u EU došlo je i do određene liberalizacije deviznih propisa.

Postoji jedno ograničenje, a to je da je dozvolje primiti naplatu u stranoj gotovini u iznosu do 15.000,00 EUR-a (čl. 39. Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma; Nar. nov., br. 87/08 i 25/12). Ograničenje se odnosi na pojedinačnu transakciju ili više međusobno povezanih gotovinskih transakcija do 15.000,00 EUR-a. No pitanje je može li se ovako nešto uopće pojaviti u praksi iznajmljivača. Teško.

Popis djelatnosti kod kojih se smije poslovati sa stranom gotovinom

U sljedećim djelatnostima, poduzetnici koji imaju naravno registrirannu gospodarsku djelatnost SMIJU pimiti naplatu u stranoj valuti:

za pružanje ugostiteljsko-turističkih usluga, i to: usluga noćenja, pansiona, polupansiona i usluga prijevoza,
za pružanje usluga zračnih luka, morskih luka, marina, pristaništa i autocesta te za opskrbu stranih zrakoplova i brodova gorivom i mazivom i drugom potrošnom robom,
za prodaju robe s carinskog skladišta tipa »D« i
za prodaju putničkih i robnih voznih isprava, neposredno ili preko putničkih turističkih agencija, za račun nerezidenata
mogu imati stranu gotovinu blagajni radi vraćanja ostatka novca kupcu.

S ovime je dakle jasno da je naplata u stranoj gotovini za vlasnike obiteljskog smještaja potpuno legalna i dozvoljena. No kako to iznajmljivač može pravilno uskladiti sa cijenama u službenom cjeniku te iznosima u naplaćenim računima?

Službeni cjenik iznajmljivača najčešće je izražen i u kunama i u eurima

Jedina zakonska obveza je da cijene u službenom cjeniku iznajmljivača budu u kunama. Drugim riječima, ne može cjenik biti izražen samo u eurima. Ali može biti u kunama i u eurima i većina ih ima upravo takav cjenik.

Za svaku cijenu u kunama može se u cjeniku (to je najčešća praksa) određiti neka fiksna protuvrijednost u eurima. S obzirom da tečaj varira, cijena izražena u eurima naravno treba biti neka optimalna vrijednost koja ne odudara puno od kunske vrijednosti. Tako možemo reći da ako gost plaća u kunama, tada plaća po kunskoj cijeni iz cjenika, a ako želi platiti u eurima, plaća po cijeni koje su izražene u eurima. Jednostavno. Tako je naime iznajmljivaču najlakše i za gosta najjasnije.

Čak iako je gost platio u eurima, iznajmljivač izdaje račun s navedenim pruženim uslugama u kunskom iznosu ( jer račun mora obavezno biti izražen u kunama) no na kraju pokraj ukupnog iznosa u kunama, može navesti i cijena u eurima. Bez obzira što je gost platio u eurima, račun kojeg iznajmljivač izdaje gostu stoga ne bi smio biti samo i isključivo u eurima napisan. Bitno je također pripaziti, iznosi koji se pišu u računima, moraju se poklapati sa cijenama iz službenog cjenika iznajmljivača.

Naplata po dnevnom tečaju

Obzirom da službeni cjenik mora biti u kunama, neki iznajmljivači imaju praksu da im je službeni cjenik isključivo u kunama izražen, to znači, da na dan naplate gostu koji plaća u eurima, ukupnu cijenu smještaja preračunaju iz kuna u eure i to po dnevnom tečaju. To je također ispravan način rada. Prilikom izdavanja računa gostu, cijene usluge i iznosi se naravno pišu u kunama, a uz ukupan iznos se dodatno sa strane može navesti iznos u eurima kojeg je gost platio (pritom nije nužno u računu navoditi koji je toga dana bio važeći tečaj).

Obrnutog preračuna, dakle iz eura u kune po dnevnom tečaju u pravilu ne bi smjelo biti, jer se kunska cijena iz službenog cjenika već zna, fiksna je i nje se treba pridržavati prilikom naplate. Ima slučajeva gdje iznajmljivač na oglašivačkim internet stranicama navede cijenu smještaja u eurima i gosti ako po dolasku u smještaj plaćaju u kunama, pogrešno bi bilo preračunavati cijene iz eura u kune po tečaju toga dana. Jer tada bi naplaćena cijena u kunama bila uvijek drugačija, a to nije dozvoljeno. Točna, fiksna cijena usluge u kunama nalazi se u cjeniku i prilikom naplate, potrebno se pridržavati tih cijena.

Vrlo važno!

Treba uvijek imati na umu da se iznosi u računima moraju poklapati sa cijenama iz službenog cjenika. Što to znači? Viši iznos od cijena iz službenog cjenika se, logično je, ne smije naplatiti, a manji iznos - smije, no razlog mora u računu biti jasno evidentiran. Na primjer razlog može biti popust i/ili agencijska provizija. Provizija je u slučaju kad gost dolaskom u smještaj plaća razliku pri čemu iznajmljivač prima nešto manji iznos nego su mu službene cijene. Ako se odobrava popust gostu, OBAVEZNO ga je navesti u računu. Treba navesti iznos popusta, sam postotak popusta je nebitan. A razlog popusta takodjer nije neophodan, dovoljno je napisati pod opis usluge - popust.

Više detalja oko legalnosti naplate u eurima u Hrvatskoj pročitajte OVDJE.

Piše: Kruno Pekas
Slika preuzeta sa: relax-portal.info

Administrator kluba

Next Izašao prvi broj specijaliziranog časopisa za iznajmljivače Apartman Plus! »

Previous « Grad Zagreb objavio natječaj za potpore u turizmu!

View Comments

brxon says:

27 travnja, 2017 at 11:50 am

Poštovani, u poslu iznajmljivanja apartmana smo relativno novi (od prošle godine) i izuzetno smo zadovoljni rezultatima za prošlu, a pogotovo ovu sezonu. Međutim čitajući ovaj članak, uvidio sam da očito radimo veliku grešku vezanu za iznose na cjenicima i izdanim računima...

Na jednom seminaru za privatne iznajmljivače smo dobili informaciju da ne moramo imati fiksni cjenik i da smo slobodni svakom gostu dati drugu cijenu ako želimo, ali naravno cjenik sa važećom cijenom mora biti istaknut na oglasnoj ploči i tako ja za svake goste printam novi cjenik, važeći od početka njihovog boravka do odlaska. Na različitim portalima gdje se oglašavam imam različite cijene i takav način isticanja cjenika mi je logičan.
Molim vas za odgovor da li je to ispravno ili ne!?
Ako je, da li moram čuvati sve stare cjenike kako bi se mogli usporediti sa izdanim računima?