Sve o atestu vode za piće!
Prilikom utvrđivanja minimalnio tehničkih uvjeta (MTU) za kategorizaciju smještaja u domaćinstvu, nadležni ured (Ured državne uprave, odjel za gospodarske djelatnosti) među hrpom ostale dokumentacije i atestova, smije tražiti i atest za vodu, točnije potvrdu o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.
Novost je ta da ova potvrda više nije obaveza kao prije, jer je dovoljna samo uporabna dozvola ili drugi odgovarajući akt za uporabu. Potvrda o zdravstvenoj ispravnosti vode se može stoga zahtijevati samo u iznimnim slučajevima i po potrebi ako se posumnja na sigurnost pojedinih instalacija. (Službeni odgovor Ministarstva Turizma dostupan je u redakciji Kluba iznajmljivača)
Uočena je još uvijek nejednaka praksa diljem Hrvatske gdje neki uredi tu potvrdu traže (po našim saznanjima pretežno kontitentalni dio Hrvatske), a neki uredi to uopće ne traže (pretežno Istra po našim saznanjima). Stoga je dobro znati kada to uredi smiju od domaćina zahtijevati.
No, iznajmljivače su dosad mučila i mnoga druga pitanja o vodi. Od toga zašto su cijene po Hrvatskoj toliko različite i o čemu to ovisi? Pitanje je kako sami možemo donijeti uzorak vode da platimo manje i da li je to dostatno? Razgovarali smo sa stručnom sugovornicom (ime poznato redakciji) koja nam je dala jasniji uvid u cijelu priču.
Kako iznajmljivač može sam donijeti uzorak vode?
Postoji mogućnost da stranka sama donese svoj uzorak na analizu. Pri tome joj se u konačnoj cijeni ne naplaćuje terenski izlazak i uzorkovasnje koje košta oko 65kn do 85kn. Postoji mala problem kad takav uzorak ode na analizu. Ako ga je uzela osoba koja ne zna pravila uzorkovanja vode za piće, lako može doći do zagadjenja uzorka.
Na primjer, često se dogodi da uzorak bude donešen u Jana boci, ili čistoj PVC boci, a to nikako nije adekvatno uzet uzorak. Naime pravilno uzorkovanje vrši se u mikrobiološke boce sa plavim čepom koje su prethodno bile na sterilizaciji što znači da ne smiju imati mikroorganizme koji će tu vodu zagaditi prije analize. Samo uzorkovanje ima svoje pravilo; kako se priprema slavina, skidaju se mrežice, mjeri se klor pri uzorkovanju i sama temperatura.
Voda se mora pohraniti u adekvatne spremnike i transportirati u hladnom lancu do laboratorija. A sve kako bi uzorka bio u potpunosti uzet bez greške uzorkivača, tada i analiza može biti relevanitnija tj sve što se pronađe nakon pravilnog uzorkovanja može biti relevantno. Vjerovali ili ne, događalo se da je i ambalažirana voda završila na analizi. Budimo sigurni da ipak svaki analitičar koji kontrolira vodu iz vodovodne mreže na nekom području dobro zna koliki su prametri koji se ispituju u takvoj vodi, a koliki su u ambalažiranoj vodi. Kada se tako nešto dogodi to je odmah vidljivo na analizi, jer količina NaCl , zatim Ph , CL i još neki parametri su potpuno drugačiji u ambalažiranim vodama i to se vidi.
Zašto je atest ipak nekad potreban?
Vodovodi moraju osigurati zdrastveno ispravnu vodu i isporučiti je do potrošača, a cjevovodi od sata svakog potrošača do same slavine, su na odgovornosti samog potrošača. Objekti za ugostiteljstvo kao i objekti za smještaj u domaćinstvu, no općenito i nove i stare građevine, trebaju uporabnu dozvolu i pritom se traži i analiza vode. Naravno nakon sata do kojeg zdrastvenu ispravnost jamči vodovod. Pravilnici također kažu obim odnosno broj uzoraka koji se mora dati na analizu kod novih građevina ili rekonstruiranih građevina... i na koje sve analize...
A zašto je to potrebno, zato što svaki vlasnik ili investitor mora podastrijeti dokaz da su korištene cijevi ispravne, tj. da voda koja dolazi u te cijevi neće naškodti krajnjem potrošaču koji nije bitno da li je samo stanar ili je gost ili je slučani prolaznik.
Slučaj Vrbani u Zagrebu
Sjetitimo se Vrbana u Zagrebu, stanari su imali velike probleme sa cijevima kada je investitor i građevinska tvrtka koja je radila stanove isporučila stanove stanarima s neispravnim cijevima. Stanari su imali problem da im voda smrdi na ulja, da je promjenjene boje i mirisa. Kada je ta voda uzeta na analizu uvidjelo se da investitor nije kontrolirao te cijevi tj. nije ih ispirao nakon instalacije, a nije bilo aktualnih pravilnika koji su tražili taj prametar i dogodilo se to da nitko nije bio kriv, a ljudi se skoro potrovali...
Stoga je po tom propustu ili pravilnikom ili odlukom Ministarstva odlučeno da se i taj parametar mora analizirati... Kad sagledate sa te strane to doista ima logike, nitko nebi htio tuđom nemarnosti ili neznanjem ili površnosti dovesti nekoga da ugrozi svoje zdravlje.
Treba imati na umu također da smo sada u EU i da postoje mnoge uredbe koje smo morali kao država prihvatiti i primjeniti kako bi svi imali jednake mogućnosti i prava na zdrastvenu ispravnost kako vode, tako i hrane i slično.
Zašto su cijene analiza vode drugačije?
Naša inicijativu ujednačavanja cijene analize vode za tehnički pregled građevina odnosno ispravnost vode za piće, čini se neće polučiti velikim rezultatima. Naime, u Republici Hrvatskoj postoji veliki broj Županija kao i laboratorija koji vrše analizu vode za piće, a njihova opremljenost nije jednaka. Ako pogledamo dublje u problem, način njihovog financiranja na nivou države je također različit, a sve prema statusima tih laboratorija. Neki su privatni, a neki jesu županijski, ali županije različito financiraju te laboratorije a i država ima svoje propise glede HZZO timova. Stoga su zavodi odnosno ti laboratoriji primorani imat usluge na tržištu tako da za količinu uloženog imaju pravo formirati svoje cijene.
Tu se javlja i dodatni moment gdje veći laboratoriji imaju mogućnost i potrebu tj. obvezu da se akreditiraju čime dobivaju određenu prednost, jer akreditirane metode su točne i precizne stoga imaju veći snagu nad analizama onih laboratorija koji nemaju akreditiranu metodu. No time za mnoge analize nažalost nisu relevantni. Stoga se događa situacija da za količinu uloženog laboratorij mora formirati cijenu koja nije lihvarska, ali je zasigurno veća od neakreditiranog laboratorija.
Iako je stav kluba iznajmljivača da bi cijena u cijeloj Hrvatskoj trebala biti ujednačena, u idealnim uvjetima ima logike da cijena bude ujednačena , ali s obzirom na prostornost raspodjela, opremljenost i akreditiranost laboratorija dolazi se do bitne razlike i nitko u državi ne može dati obvezu tim laboratorijima da se ujadnačavaju jer ih na isti način ni ne financiraju.
Kada bi svi ti laboratoriji bili pod financiranjem HZZO timova podjednako, odnosno bili potpuno podjednako opremljeni i primali jednake inpute od države i da postoji obveza da nemju oblike financiranja sa tržišta onda bi država mogla narediti fiksnu cijenu svim laboratorijima za takve analize.
Laboratoriji u Hrvatskoj su različito opremljeni
Zakon kaže da taj atest mora izdati ovlašteni laboratorij. Vrlo je važna opremljenost tog ovlaštenog laboratorija, naime u tu analizu vode spada i analiza mineralnih ulja koja znantno poskupljuje cijenu. Jedan uzorak vode primjerice povisuje cijenu do oko 1000 kn po uzorku, ako se uzima na parametre mikrobiologije i kemije i mineralnih ulja.
Ako laboratorij nema mogućnost analize mineralnih ulja u svom laboratoriju mora to slati ili u druge zavode (recimo Andrija Štampar) jer izgleda da nitko drugi to ni ne radi u Republici Hrvatskoj obzirom da je analitika skupa i ne isplati se svim laboratorijima imati akreditiranu metode za mineralna ulja.A to slanje uzorka na daljnju analizu u RI ili ZG poskupljuje cijelu priču.
Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (link)
PRAVILNIK O RAZVRSTAVANJU I KATEGORIZACIJI OBJEKATA U KOJIMA SE PRUŽAJU UGOSTITELJSKE USLUGE U DOMAĆINSTVU (link)
Pripremio: Kruno Pekas
Ilustracija: Arhiv Kluba iznajmljivača