Svijet se mijenja ali ne onako kako su priželjkivali znanstvenici na osnovi pozitivnih znanstvenih dostignuća. Još jednom je ljudska pohlepa pokrenula dramatičan tijek povijesti u pravcu neizvjesnosti, straha, nesigurne budućnosti. Medijska sveprisutnost pojačava ove dojmove pa je običnom čovjeku teško razabrati istinu od neistine, dobro od lošega. Teško je danas formirati svoj stav, držati se nekih izvornih načela poštenog življenja,osloniti se na vlastite snage pojedinačno pa takvim udruženim snagama i pameću razvijati zajednicu. Čitajte dalje...

Usponi i padovi hrvatskog turizma

Hrvatski turizam je kroz svoja gotovo dva stoljeća tradicije prošao više sličnih, teških razdoblja : Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, Domovinski rat … brojne svjetske i regionalne krize i sukobe. U počecima svojeg razvoja, naš se turizam oslanjao na autohtoni stil života, prirodno okruženje, kulturno nasljeđe, domaću hranu i bio je nadopuna na tradicionalne gospodarske djelatnosti nekoga kraja. Zato je i njegova revitalizacija tekla relativno brzo.

Samo nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, prvi turisti, iz do tada okupatorske zemlje, Njemačke, počeli su stizati na hrvatski Jadran kao turisti. Obnavljali su se razrušeni hoteli, infrastruktura, uređivali kampovi, a politički komesari su nagovarali lokalno stanovništvo da prime „okupatore“ u svoje kuće – nova država trebala je devize i plasman poljoprivrednih proizvoda kroz turizam. Stari trabakuli, logeri, bracere što su nekoć prevozili morski pijesak, drva i klak preuređuju se u „ploveće pansione“. S vremenom opće zakonodavno okruženje i planiranje usmjerava privatne investicije prema rentijerstvu, sve se manje razvijaju ugostiteljske djelatnosti hrane i pića u domaćinstvu a sve se više grade smještajni kapaciteti za noćenje. U pansionima je bio maksimalno dozvoljeni kapacitet 20 postelja, privatna osoba nije mogla biti vlasnikom hotela,privatni restorani su imali ograničenje na broj zaposlenih… U osvit društvenih promjena pokrenuti su novi procesi koji će ukinuti dotadašnja ograničenja razvoja.

Turizam je rastao na novim osnovama, bile su dobre sezone, nije bilo problema za pristup kapitalu….

I onda – Domovinski rat. Rat je uništio turizam ali i zdravo poduzetništvo. Na razvalinama društva u poratnom vremenu, koje, čini se, traje duže nego nakon Drugog svjetskog rata , polako se oporavlja i turizam. Trebalo je gotovo 15 godina da se hrvatski turizam vrati na prijestolje „stare slave“ .

Ponovo dobre sezone, sve bolji pristup investicijskom kapitalu i onda velika svjetska ekonomska kriza, pa izbjeglička kriza i svjetski teroristički rat.

Rizici turističkih putovanja u inozemstvo

Aktualna globalna kriza se očituje u životnoj opasnosti svakog putnika na bilo kojem djelu svijeta bez obzira na vjeru, boju kože, nacionalnost. Terorističke akcije usmjerene na turizam događaju se u Egiptu, Tunisu, Londonu, Madridu, Parizu, Maliju ,Istanbulu, na Baliju, u Sarajevu … Na udaru su avioni, javni prijevoz, osobito podzemna željeznica, mjesta javnog okupljanja, (tržnice), koncertne dvorane (Moskva, Pariz), ugostiteljski objekti, hoteli, plaže, turistički autobusi, kulturno povijesni spomenici … Današnji turisti-putnici suočeni su sa strahom od mogućih terorističkih napada u zemljama i destinacijama u kojima su se već dogodili i u zemljama koje se proglašavaju potencijalno rizičnima. Građani nekih zemalja su posebno ugroženi jer zbog svog državljanstva mogu biti na putovanju predmetom otmice i ucjene (Amerikanci, Francuzi, Britanci, Rusi…). Zbog svih tih razloga za očekivati je da će vlade većine turističkih emitivnih zemalja preporučiti svojim građanima da ljetuju u vlastitoj zemlji. Takva namjera ima i svoju ekonomsku pozadinu pored činjenice da jedino u vlastitoj zemlji vlasti mogu jamčiti sigurnost svojim građanima.

Pozicija Hrvatske u odnosu na terorističke prijetnje

Hrvatska sama nije izravno izložena prijetnjom terorističkog napada iako je naš građanin bio otet i smaknut u Egiptu od strane terorističke organizacije IS. Ipak je Hrvatska članica NATO saveza i njeni vojnici sudjeluju u vojnim misijama u Afganistanu. Hrvatska graniči s Bosnom i Hercegovinom u kojoj postoji latentna opasnost od aktiviranja fanatičnih ekstremista spremnih na terorističko djelovanje. Također važna je činjenica da Bosna i Hercegovina, Crna Gora kao ni Kosovo ali ni Makedonija nisu još uvijek politički stabilna područja s punom funkcijom pravne države a mogu biti i jesu pod dodatnim pritiskom migracijskog vala s Bliskog istoka. Kombinacija ekonomske krize, međunacionalnih netrpeljivosti i velikog priljeva migranata može dodatno destabilizirati cijelo ovo područje.

Ako se pridodaju problemi Turske koja se je našla između ratom zahvaćene susjedne Sirije i ratnih djelovanja Rusije te zbrinjavanja milijunskog vala migranata, u delikatnoj situaciji, ekonomski iscrpljene Grčke koja je također na udaru migranata i nerazvijene Albanije, onda se može reći da svjedočimo rastućoj nestabilnosti južnog Balkana.

Dakle naša situacija je stabilna ali pod utjecajem razvoja događaja u susjednim istočnim i jugoistočnim zemljama kao i daljnjih kretanja migracijskog vala koji prolazi i našom zemljom.

Na ukupno negativno ozračje u Europi djeluje i suspenzija slobodnog prometa roba i ljudi, podizanje žičanih ograda među državama, nejedinstvo oko rješavanja problema migracijskog vala i najava ukidanja Schengenskog graničnog režima.

Na što možemo računati, kako se pripremati za glavnu turističku sezonu

Sve navedeno događa se mimo mogućnosti našeg utjecaja. Okolnosti ne možemo mijenjati ali ne smijemo se niti prepustiti ravnodušnosti i čekanju konačnog ishoda. Bez obzira ne sve, baš kao i naši stari u razdobljima velikih kriznih događaja i nakon njih, i mi moramo stalno raditi na poboljšanju svojega ugostiteljstva, domaćinstva. Naše izvorne vrijednosti koje prepoznaju vjerni gosti naš su najveći „kapital“. Maniri dobrog domaćina koji prerastaju u prijateljstvo, osvjedočili su se i razdoblju Domovinskog rata kada su nam naši dragi gosti pomagali, zvali nas da dođemo kod njih, prvi dolazili ponovo u naše domove. Biti dobar domaćin znači primiti gosta kao najboljeg prijatelja, ponuditi mu smještaj bolji od vlastitog kreveta, biti dobar savjetnik i vodič u destinaciji, uvijek pri ruci ako nešto zatreba. Dobar domaćin svome gostu nudi svoje najbolje proizvode, otkriva mu mjesta na koja i sam rado odlazi, upoznaje ga sa svojim prijateljima s balota i briškule, vodi ga pomusti ovce ili dignuti mreže, u jutarnju nabavu spize na placu … Naš stil života onakav kakav je u svom izvornom obliku, najveći je doživljaj našim gostima. Zato se i vraćaju godinama, naš dom je i njihov drugi dom. Čitajte dalje...

Nove goste možemo privući baš takvom ponudom autentičnog domaćinstva. To nam je ujedno i prilika da se razlikujemo od smještaja koji nema „duše“, odnosno koji je možda i opremljeniji i luksuzniji od našega ali je „hladan“ za goste koji traže doživljaj destinacije.

Prema pokazateljima uspješnosti najvećih svjetskih portala koji povezuju ponudu i potražnju u smještaju i prijevozu (Airbnb, Booking.com, Uber…), ona se temelji upravo na poznatom domaćinu, gosti i domaćini se, osobito preko Airbnb-a međusobno upoznaju i prije dolaska na odredište.

Važno je okupiti proizvode i usluge autentične kvalitete pod zajednički „kišobran“, znak raspoznavanja, brand. Kod proizvoda imamo oznake „Izvorno hrvatsko“, „Otočni proizvod“ ali i regionalne brandove poput „Istarske kvalitete“ (IQ). Kod smještaja imamo regionalne oznake kvalitete poput „Domus bonusa“ u Istri, „Kvarner family“ na Kvarneru a uskoro kreće označavanje izvorne kvalitete domaćinstava Zadarske županije kroz projekt „Laibeling obiteljskog smještaja Zadarske županije“ kojega provodi Turistička zajednica Zadarske županije.

„Kakav domaćin, takvi i gosti“, s vremenom se zaista profiliraju gosti koji cijene baš neke karakteristike domaćinstva i domaćina – ako se domaćin razumije u planinarenje s vremenom će mu dolaziti sve više aktivnih turista koji vole planinariti, ako ima sadržaje za malu djecu, dolazit će obitelji s malom djecom, ako ima dobre uvjete za boravak kućnih ljubimaca rado će mu dolaziti vlasnici kućnih ljubimaca… Sve te prednosti se mogu zgodno marketinški naznačiti i predstaviti potencijalnim gostima. Što više ugodimo željama i potrebama svojim gostima to ćemo biti manje ovisni o posrednicima, prolaznim gostima i općim uvjetima za putovanje. Ako se negdje osjećam dobro, putovat ću makar i dva dana automobilom jer trebam pravi odmor, bez nepoznanica, u dobrom okruženju koje ispunjava moja očekivanja.

„Svaki gost je dobar gost“, zaista tko god dođe u moje domaćinstvo i želi tu odsjesti neko vrijeme jer mu odgovara, dobrodošao je. Ako tako gledamo na turizam onda ćemo vidjeti da nam je tržište mnogo veće nego što smo zamišljali. To dobro znaju domaćini u gradovima poput Zagreba, Rijeke, Osijeka i drugih koji posluju kroz cijelu godinu a gosti su im i kazališni glumci i teleoperateri, sportaši, stomatološki pacijenti, profesori i studenti ali i kolege domaćini iz drugih krajeva Hrvatske.

„Čovjek uči dok je živ“, to pravilo vrijedi osobito u turizmu. Svaku priliku za stjecanje novih znanja i vještina treba iskoristiti. Osobito se to odnosi na informatičke vještine ali i u segmentu smještaja, uređenja kuće i okućnice, odabira madraca, kreveta i posteljine i još mnogih sitnica koje čine dobro domaćinstvo.

„Čovik i tovar znaju više nego samo čovik“ - suradnja nam je potrebna. Bez dobre suradnje sa susjedima, poslovnim partnerima, turističkom zajednicom, pružateljima usluga koje koriste naši gosti teško možemo ostvariti status dobrog domaćinstva. Zajedništvom možemo lakše prevladati i neke probleme, ukloniti nedostatke, proširiti ponudu, privući nova tržišta i slično.

Vrijeme je za povjerenje u vlastite snage, za povratak dobrim starim običajima i načinu života naših djedova u suvremenim uvjetima.

Nedo Pinezić, predsjednik Zajednica obiteljskog turizma HGK
http://otok-krk.org
Naslovna slika preuzeta sa: vrjournal.com