Kako legalno “(pre)oteti” gosta drugom iznajmljivaču?
(Piše Darko Kontin, portal: iznajmljivaci20.com)
Nedavno smo bili upozoreni na problem otimanja gostiju koji se dešava zadnjih nekoliko godina kod nas. Na njega nas je kroz komentar na Facebook stranici upozorio gospodin Goran iz turističkog obrta Prva Maslina. Što su o tome pisali mediji ove i prošle godine pročitajte ovdje i ovdje.
Ovim tekstom ne želim ulaziti u problematiku tko je za takvo stanje kriv niti kako se zaštititi od takvih situacija već idemo direkt u kontra napad – kako oteti gosta drugom iznajmljivaču prije nego ga on otme vama!
Pročitajte nastavak članka ovdje.
Voljeti tuđeg gosta kao vlastitog
Ako vas tuđi gost pita za smjernice do konkurentskog smještaja, pomozite mu i uputite ga na pravi put! Istina, to bi bila idealna prilika da se konkurenciju ocrni, cijena spusti za 50 % i tako preotme gosta.
Ali s tim gostom pravi izazov dolazi tek sljedeće godine kada ga iznajmljivač treba vratiti. Jer teško će gost koji je jednom vidio koliko netko nisko ide s cijenom smještaja sljedeći put prihvatiti višu cijenu. Ako iznajmljivač i zadrži sniženu cijenu zar nije s njom ionako mogao ‘legalno’ privući gosta?
Nesebično pomaganje i animiranje tuđih gostiju
Gost kojem je dosadno i nije zadovoljan s ponudom mjesta manje će biti zadovoljan s iznajmljivačem i njegovim smještajem. Kao konkurenta me jako veseli kad gost s tuđim smještajem nije zadovoljan, ali da li bi me to trebalo veseliti?
Ukratko, Ne! Ako gost nije zadovoljan s ponudom mjesta u kojem se i sam nalazim mogu biti siguran da neće niti mene odabrati ili imati u planu u budućnosti.
Ako uputim gosta (svojeg i tuđeg) što da pogleda, isproba i doživi zadovoljniji će biti na kraju ljetovanja i povećava se šansa da se vrati u isto mjesto. A kako sam mu ja pomogao veća je šansa da odabere naš a ne konkurentski smještaj sljedeći put ako je ostala razina kvalitete i usluge identična.
Pobrinite se da tuđi gost bude ljubomoran na vašeg gosta
Zavist (ne ona zla) može biti moćno oružje protiv konkurencije ako se kvalitetno iskoristi.
Što više ulažem i nudim vlastitom gostu i što je ta ponuda veća ili atraktivnija u odnosu na konkurenciju to će tuđi gosti biti više zavidni mojim gostima, a moji gosti će se više hvalit okolo tuđim gostima (a i doma novim potencijalnim gostima).
Zavist povećava želju za nečim određenim, želja povećava motivaciju da se do toga dođe, a motivacija na kraju osigurava sredstva da se to i ostvari. Tako da je i nebitno da li si neki gosti nešto mogu priuštiti ove godine. Bitno je da to žele i određeni dio njih će kad tad to i ostvariti i priuštiti si taj gušt.
Uz materijalna ulaganja ne treba zaboraviti niti na gostoprimstvo, uljudnost domaćina i dr. bitne aspekte iznajmljivanja koji nekad znaju biti važniji i od same ponude dodatnih sadržaja i kvalitete smještaja i koji imaju nemjerljivu financijsku vrijednost.
Gledanje konkurencije u oči bez srama jednom kad im otmete gosta
Da podijelim jedan naš ovogodišnji slučaj koji smo imali s gostima.
Gosti, nakon nekoliko godina ljetovanja u mjestu gdje imamo apartmane kod dva različita iznajmljivača s kojima nisu bili ništa posebno nezadovoljni, su napokon odlučili doći ovo ljeto i kod nas. Gospođa je rekla “jednostavno smo morali barem jednom ljetovati kod vas da vidimo kakav je to osjećaj”.
Konkurencija nam je napravila medvjeđu uslugu i opisala nas kao skupe i loše domaćine, dok su naši gosti i ono što su ti gosti mogli vidjeti u prolazu govorili suprotno. Na kraju su “riskirali” i premda smo stvarno bili skuplji od konkurencije odlučili su se ponovno vratiti k nama i sljedeće godine još za vrijeme ovogodišnjeg odmora.
Na našu sreću taj gost razumije kako skuplji smještaj može biti povoljniji od jeftinijeg smještaja. Nažalost to ne razumiju svi iznajmljivači pa odustaju od ulaganja u sebe i na kraju tako samo olakšavaju konkurenciji ‘tiho preuzimanje’ njihovih gostiju.
Mi, za razliku od ovih iznajmljivača s početka priče, nismo morali rezati cijene, gost nam se je već ponovno i vratio a na kraju dana ponosno možemo hodati ulicom i pogledati konkurenciju u oči bez srama zbog načina na koji smo im preuzeli gosta!
Što vi mislite o cijelom tom problemu ‘krađe’ gostiju? Da li se tu uopće može pričati o nekom nezakonju, moralu i načinima kad je to opravdano i ‘bez grijeha’ i kada nije?
Piše: Darko Kontin (iznajmljivaci20.com)
Danas sam došao pogledati ovu stranicu jer sam je jučer reklamirao kod jednih novih iznajmljivača. Mislim na se ovdje može naći čak i više od osnova iznajmljivanja. Tu je i stranica Iznajmljivači 2.0.
Prvo sam im preporučio par stranica i portala za reklamiranje plus par agencija sa kojim mogu raditi na upit. Kod agencija je glavno da gost plaća odmah pri dolasku vama a ne agenciji. Ako plaća agenciji ona mora vama uplatiti kompletan iznos do dolaska gostiju. Ni slučajno nemojte pristati na druge uvjete jer postoji 50 % šansi da vaše novce nikada nećete vidjeti. Ili ćete se načekati i godinu dana.
Tu se postavlja pitanje akontacije. Tu možete biti malo fleksibilni ali agencija bi morala platiti barem 10 % akontacije. Naime oni uzmu cca 30 %, što je dosta više od njihove provizije pa vam barem tih 10 % mogu proslijediti uz ugovornu klauzulu da vam proslijede još 10 % ako se gost ne pojavi.
Drugo pitanje je bilo baš ovo, šta i kako sa gostima koji dolaze bez rezervacije. Što sa onim likovima koji na skuterima razvlače goste i nude im damping cijene ? Moj je odgovor je, ne zanimaju me , to nisu moji gosti. Naime duboko sam uvjeren da moj gost, onaj koga bi rado vidio u mojoj kući, ne juri okolo na skuterima sa sumnjivim tipovima po sumnjivim apartmanima.
Sigurno je kako bi bilo puno bolje da postoji pravna država i da se takve stvari ne mogu raditi ali načekati ćemo se još na to. U međuvremenu se trebamo postaviti baš kako je navedeno u ovom tekstu. Cijenite svoje goste, trudite se oko njih i oko njihovog smještaja i rezultat će doći na obostrano zadovoljstvo. Naši stalni gosti ( u 5 godina poslovanja već prelaze 50 %), dokazuju nam kako nam je cijena objektivna. Davati npr. po 10 eura krevet znači pljuvati po našem poslu, moru,
državi…
P.S. Ja sam Goran Jurić – Splića, vlasnik “Prve masline”. Nick Splića je jedan stari studentski nadimak koji sam preuzeo kada sam počeo pisati blogove. U zadnje vrijeme nisam imao vremena ali se mislim potruditi. Glavno je da se mi iznajmljivači što više cehovski udružimo. O tome sam još davno pisao dok sam se “svađao” sa Bajsom. Pisan je 2010 ali mislim da je i danas jako aktualan.
http://pollitika.com/turisticka-sezona-2011